Ante Čelan Gaganić daje četiri verzije kako je Katavića stina dobila ime u Imotskoj Krajini iz 1991., broj 458.
Prema njegovoj babi Ani Poštenjak, rodjenoj Mostarčić (1867-1967) jednom Kataviću je krajem 19. stoljeća tu upala cipela i on se je tu upleo u granje i udušio dok ju je pokušao izroniti.
Po Stjepanu Poštenjaku, Katavić koji je radio u tek osnovanoj Dogani je skočio sa stine dok je voda bila niža, udario glavom i stradao.
Stjepan Nino Ferrari pak kaže da Katavić nije stradao nego se tu stalno sunčao.
Četvrta verzija govori da je dotićni Katavić, krajem 19. stoljeća velikim slovima napisao Katavić na stini, što se je sa vremenem nestalo.