Životopis Dinka Štambaka

Dinko Štambak rođen je 21. srpnja 1912. u Donjem Docu. Klasičnu gimnaziju pohađao je u Sinju, a teologiju u Makarskoj. Ubrzo nakon zaređenja napušta život svećenika te odlazi na studij u Zagreb, gdje na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomira jugoslavistiku te francuski i engleski jezik.

Radio je kao novinar i korektor te pisao pjesme, članke, kritike i eseje. Napisao je i brojne natuknice o francuskoj književnosti za Hrvatsku enciklopediju. Prevodio je pjesme, prozu, romansirane biografije (Luj XIV, Cervantes, Chopin i Musset) i memoare (Josip Neustadter Ban Jelačić).

Potkraj 1945. seli u Pariz, gdje je nastavio studij na Sorbonni. Bio je stipendist francuske vlade 1945-1947, stručni suradnik u Nacionalnom centru za znanstvena istraživanja, odjelu za sociologiju južnih Slavena 1949-1952, književni izvjestitelj i kritičar francuskoga radija 1952-1966. U mirovinu odlazi godine 1977, ali sve do 1981. radi kao profesor na jednoj specijalnoj gimnaziji.

Bio je suradnikom brojnih francuskih časopisa, gdje objavljuje znanstvene studije i književne priloge, napose o hrvatskom srednjovjekovlju, južnoslavenskoj književnosti, kao i o pojavama u staroj hrvatskoj književnosti.
Objavio je sljedeće knjige: Pariška bohema. Znanje, Zagreb 1973, Talijanski puti. Biblioteka Mogućnosti. Čakavski sabor, Split 1979, Grčki puti ili Makljenov list. Biblioteka Mogućnosti. Čakavski sabor, Split 1979, roman Mulci, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb 1986. te prozu Oko Modroga i Crvenog jezera, Informativni centar »Imotska krajina«, Imotski 1987. U biblioteci »Pet stoljeća hrvatske književnosti« (knjiga br. 142) objavljen je izbor »Eseja, rasprava, memoarskih zapisa, putopisa«.

Umro je u Parizu 1989.