Oboreni ili prisilno spušteni saveznički avioni, godina 1944

13. travnja, četvrtak – 1104. dan rata / Nijemci su oborili dva američka aviona u 2 sata poslije podne. Piloti se spasili padobranima. Jedan je avion upao čitav u Crveno jezero a drugi se prepolovio. Polovina ostala na sjevernoj strani jezera a druga polovina otišla u jezero. – Zapisao Marketo Kolombani

Izvješće GSD: Bombardirani Split, Omiš, Makarska, Metković. Neprijateljski zrakoplovi bombardirali su Podbablje (4 km j. od Imotskog). Srušena su dva neprijateljska zrakoplova, a 5 zrakoplovaca, koji su izkočili padobranima, zarobljeni su. (B5/26, 837 / 848)

Na veliku formaciju savezničkih aviona koja se vraćala s bombardiranja na sjeveru (Mađarska ili Rumunjska) otvorile su žestoku vatru njemačke PA baterije iz Glavine. Pogođena su dva aviona tipa »liberator« (američki 4–motorni bombarder B–24 s 12 članova posade). Jednom se odmah otkinulo krilo tako da je padao okrećući se oko uzdužne osi (iz njega nije iskočio ni jedan avijatičar), a drugi se od pogotka u trup zapalio (iz njega je iskočilo desetak članova posade, ali ih je živih ostalo samo 5 jer su, navodno, ustaše i Nijemci puškama i mitraljezima gađali padobrance). Oba aviona su pala u Crveno jezero (jednomu je ostao samo dio krila na sjevernom obodu jezera), koje je tako postalo grobnicom najmanje 15–orice američkih zrakoplovaca.

Inače, osim bombardera tipa »liberator« (osloboditelj, nosivost 5.8 t bombi), u savezničkim formacijama od po nekoliko stotina zrakoplova, koje su gotovo svakodnevno prelijetale Krajinu, najčešće su bile »leteće tvrđave« (bombarderi B–17 Fortress, nosivost 8 t bombi) u pratnji britanskih lovaca tipa »Spitfire« (napržica). Takvi zrakoplovi, posebno oni u sastavu eskadrila NOV, djelovali su i samostalno kao lovci–bombarderi, posebno napadajući njemačke motorizirane kolone i PA–baterije.

Spitfire	B-17

[ ... ]

21. travnja, petak – 1112. dan rata / Izvješće GSD: Kod Imotskog se spustio jedan (neprijateljski) zrakoplov. Posada od 11 članova zarobljena je. (B5/26, 868) – (Oštećeni američki »Liberator« spustio se kod Otoka podno Vinjana Donjih.)

ROĐENI – Cista	Madunić Željko – Ivan i Iva Zaradić	UMRLI Lokvičići	Dragun Veselka Stipanova, 24 dana, slaboća
Proložac	Maršić Ante – Ivan, mehaničar, i Tereza Delsasso		Pezo Stipe Ivanov, 29, poginuo na Mljetu (PB)
Slivno	Marinović Zorka (…30.6.45) – Josip i Mara Glavaš	Proložac	Jukić Frano Mijin, 2, »upala crieva«

[ .. ]

30. kolovoza, srijeda – 1243. dan rata / Izvješće GSD: Kod Imotskog, u Ričicama oboren neprijateljski zrakoplov, najvjerovatnije tipa Ventura a 5 članova posade zarobljeno. (B5/33, 616 – v. 23. 8.)

ROĐENI		Imotski	Brekalo Fridrih Matin, 6 mjeseci, dezenterija
Studenci	Bilić–Martinčević Ante – Marijan i Milica Prka	Krstatice	Šućur Matija Antina, 16, upala pluća
UMRLI		Proložac	Mikulić Ana Stjepanova, 15, upala
Cista	Rojnica Ante Mirkov, 1, upala pluća	Ričice	Parlov r. Gujić Matija, 65, tifus
Grabovac	Šarić Ana–Mara Grgina, 2 mjeseca, prirođena slabost	Slivno	Glibota Ivan Matin, 3 mjeseca, prehlada

---

Komentar G. Krunoslava Zujić-a

Zar nije začudno da američko veleposlanstvo ili vojni predstavnici USA i Velike Britanije nikada poslije rata nisu pokazali zanimanje za ove svoje zrakoplovce zauvijek sahranjene, da ne reknemo – zaboravljene – u dubinama Crvenog jezera?... A inače, svake godine dolaze predstavnici savezničkih veterana – zrakoplovaca, komandosa i marinaca – u Hrvatsku, naročito na Vis, i komemorativnim skupovima odaju počast svojim poginulim suborcima...

Pa zašto ne – i u Imotski, na Crveno jezero?!...

Ovo bi trebalo uključiti u našu turističku ponudu Imotskoga i, konkretno, postaviti uočljive natpise o tome na prilazima Crvenom jezeru i na njegovoj vidilici.

Ali najprije bi naša Turistička zajednica trebala uputiti molbu ambasadi (veleposlanstvu) USA, odnosno njenim vojnim predstavnicima, koji sigurno u ratnim arhivima zračnih snaga (USAAF – USA Air Force)) mogu naći podatke o tim zrakoplovima kao i imena članova posade obaju bombardera. (Možda i direktno Pentagonu?)