Mačekov
i Pavelićev govori u početku rata
8. travnja, utorak – 3.
dan rata / Po
dolasku u Zagreb, Maček je uputio radio-poruku: »Hrvatski narode!
Braćo i sestre! Vratio sam se u vašu sredinu pa vam tim povodom velim ovo:
stigla nas je najveća nesreća što jedan narod može stići, a to
je rat! To zlo može se ublažiti samo na taj način da budemo složni i
disciplinirani. Slušali ste me do sada u svim teškim časovima pa sam
siguran da ćete to činiti i od sada. Ja ću među vama ostati
i dijeliti s vama sve dobro i zlo. Razumije se da ću u svakom pojedinom
slučaju, davati upute bilo putem naših organizacija, bilo putem
izaslanika, koji će biti ili narodni zastupnici ili drugi opće
poznati prvaci stranke. U ovom času tražim od vas puni red i disciplinu,
bilo kod kuće ili u vojsci. Završavam s našim starim pozdravom: Vjera u
Boga i seljačka sloga.« (D6, 295; D9, 30)
Radio‑Firenze emitirao Pavelićev govor
(i bacan kao letak istog sadržaja iz talijanskih aviona):[1] »Hrvatski
narode! Pred više od tisuću godina osnovali su naši pradjedovi na ovom
svetom tlu svoju domovinu: svoju negda veliku i moćnu državu Hrvatsku.
Svojim radom na hrvatskom tlu, prepunom svakog dobra i bogatstva, naši su
pređi stvorili uvjete za sređen, uredan i čestit život sebi i
svojim pokoljenjima, a u svom kulturnom radu i životu stali su u red ostalih
naprednih i uljudbenih naroda. Nu, godine 1918. zaposjela je Srbija na prevaru
hrvatske zemlje, a države takozvanih zapadnih demokracija stvorile su
versailleskim diktatom nenaravnu državnu tvorevinu, onda nazvanu državom Srba,
Hrvata i Slovenaca, a koju je diktatorskim dekretom srpski kralj prekrstio
imenom Jugoslavije. Beogradski vlastodršci htjeli su ne samo uništiti svaku
hrvatsku narodnu i državnu osebujnost nego i izbrisati s lica zemlje svaki trag
hrvatske opstojnosti. Nu proti tome zločinačkom djelu i proti
njihovome naumu podigao se je hrvatski ustaški pokret. I čim je pala
beogradska diktatura, beogradski vlastodršci su se utekli opet staroj
srbijanskoj prokušanoj metodi, to jest prevari, pa su počeli govoriti o
sporazumu. Nažalost, našlo se je u Hrvatskoj nesvjesnih, malodušnih i
nestrpljivih, a najviše onih u čijim žilama niti ne teče hrvatska
krv, pa su počeli tobože u ime hrvatskog seljačkog naroda pregovarati
s najpokvarenijom beogradskom gospodom. I radi toga je bio u kolovozu 1939.
uoči novoga rata potpisan sramotni sporazum, kojim se obećava tek
samo jednom dijelu hrvatskog naroda neka tobožnja autonomija, naravno s odlukom
da ju se odmah i ukine čim za to dođe pravi čas. S time se je
htjelo hrvatski narod zavarati da se u ovom ratu bori za versaillesku tvorevinu
Jugoslaviju, za srpsku državu, za svoju tamnicu, a proti velikim narodima,
proti Italiji i Njemačkoj, koje su zašle u borbu neizmjernoga razmjera za
rušenje versailleske tamnice i za pravo i jednakost svih naroda, a koji će
pod vodstvom svojih velikih vođa Mussolinija i Hitlera sigurno i skoro
iznijeti potpunu pobjedu. Ni danas nitko nema ovlašćenje od hrvatskog
naroda da njegovu sudbinu veže sa strašnom sudbinom koja čeka Beograd,
Srbiju i zapadne demokracije, jer se je hrvatski narod već nebrojeno puta
i u svakoj zgodi otvoreno i jasno izjavio za potpuno odcjepljenje od Srbije i
za uspostavu samostalne i NDH na cjelokupnom hrvatskom povijesnom i
neprekinutom narodnom području. Hrvatski će narod, sakupljen oko hrvatske
ustaške zastave doista i stupiti u borbu uz bok velikih svojih prijatelja koji
mu jamče njegovu slobodu i uspostavu samostalne i Nezavisne Države
Hrvatske.
U Hrvatskoj
Nezavisnoj Državi vladati će samo seljački narod, sam gospodar u
svojoj vlastitoj kući. U NDH neće biti mjesta tuđinskim
nametnicima, izdajicama i korupcionašima. U njoj će biti red, u njoj
će vladati pravo i zakon koga će stvarati sam hrvatski narod. U njoj
će biti kruha, ruha i blagostanja za sva hrvatska pokoljenja. Hrvatski
narode! Približuje se čas našega narodnoga i državnoga oslobođenja!
Budi svjestan velikoga vremena koga proživljuje cijela Evropa, a s njom i mi.
Budi siguran i uvjeren da će se u najskorije vrijeme ispuniti naša
zavjetna misao te da će iz krvi hrvatskih mučenika u najskorije vrijeme
uskrsnuti hrvatska narodna i državna sloboda. Budi svjestan i spokojno
čekaj, jer dolazi čas Tvoga Uskrsnuća.« (D10, 389‑390)