G O D I N A 1 9 4 4.

7. siječnja, petak – 1007. dan rata / Saveznički avioni prvi put bombardirali Makarsku. (D19, 264) – Vođena zračna bitka između engleskog i njemačkog lovca. Oba su pogođena: njemački se razbio o Briške stijene, a engleski pao u more kod Sućurja. (G11/2, 121)

ROĐENI		UMRLI – Grabovac	Roščić Ante Stjepanov, 6 mjeseci, prehlada crieva
Krstatice	Vranješ Marijan (…6.8.44) – Luka i Mara Zec	Lokvičići	Gadžo Pera-Mila ž. Ivana, 46, »srdčana kap«
Lovreć	Nikolić Tomislav – Ivan i Mara Šarić	Podbablje/PP	Šindik Milan Nikolin, 19, tbc
Runovići	Alerić Milan – Petar i Mila Kundid*	Župa	Roglić Frane Ivanov, 22, poginuo kod Sarajeva (PB)

*Kršten 19. 1., kum Grgo Prgomet, ustaški nadporučnik.

7. veljače, ponedjeljak – 1038. dan rat / Izvještaj OK KPH Makarska za razdoblje studeni 43. – siječanj 44: KK Imotski broji 6 članova: Mate Tadić Slobodan, sekretar, Marinko Perić Hohol (iz makarskog kotara), Nikola Milas, sekretar KK SKOJ–a, Jure Patrlj, Ivan Krištić (Bak) i Antica Ujević. Rad političkih radnika, zbog stalnog krstarenja patrola ustaša i Nijemaca, omogućen je samo noću, a preko dana drugovi su prisiljeni skrivati se.

U kotaru ima 10 partijskih ćelija sa 41 članom, kandidata 23 i simpatizera 188. Na viši partijski kurs u Jajcu u studenom su pošli Marko Perić i Veljko Kadijević, koji je bio sekretar KK SKOJ–a od početka 1943. Skojevcem je postao Beogradu 1940., a od 1941., kada je napustio školu, aktivno je djelovao među omladinom Glavine, Imotskog i Kamenmosta. Dužnost sekretara od njega je preuzeo Milas. Raniji članovi KK Ante Šućur, Ivan Piplica i Vicko Ujević otišli su na druge dužnosti.

KK SKOJ–a ima 3 člana. Prije ofenzive (u studenom 1943.) bila su formirana općinska rukovodstva Lovreć i Zagvozd. Zbog pritiska okupatora veći broj omladinaca iz rukovodstva otišao je ili u našu vojsku ili sa zbjegom. U posljednje vrijeme formirani su općinski komiteti Kamenmost i Imotski. U kotaru ima 13 aktiva sa 70 članova SKOJ–a. Partija nije uopće ukazivala pomoć skojevskoj organizaciji, što je imalo teške posljedice.

KO USAOH–a ima 2 člana. Ostali su otišli sa zbjegom. Ukupno je u USAOH organizirano oko 500 omladine. (v. F16, 87, 122)

Štab Grupe južnodalmatinskih partizanskih odreda – Štabovima Imotskog, Makarskog i Neretvanskog odreda – Položaj

Zapovijest (Sekcija: Mostar–Makarska 1:75.000) – Neprijateljske snage u garnizonu Saranč i Kozica jesu slijedeće: Na Saranču se nalazi oko 30 vojnika, i to narodnosti razne, koji su spremni predati se. Vojnici su smješteni u jednoj civilnoj kući i 2–3 barake. Naoružanje nije poznato, ali teškog oružja nema. U Kozici se nalazi oko 50 vojnika koji su smješteni u više kuća. Vrsta vojnika je ista i istog kvaliteta. Vojnici pripadaju 118. njemačkoj diviziji.

U cilju napada i likvidiranja tih neprijateljskih garnizona NAREĐUJEMO:

1 – Neretvanski, Makarski i Imotski odred kreću danas u 14 sati i to pravcem Lađena, Ovčje staje, dalje između Vitrenika i Lemešnih staja, Bukovača, Hržić. Tu ostaje štab Neretvanskog PO s 3. četom sa zadatkom napada i likvidiranja garnizona Saranč.

2 – Dalje kreću Makarski i Imotski PO i 2. četa Neretvanskog PO pravcem Hržić, Gradina, Ljubeć. Tu ostaje Makarski PO odakle će vršiti nastupanje na Kozicu sa svim svojim snagama pravo u mjesto. Dakle, Makarski PO ima zadatak napada na garnizon Kozicu.

Druga. četa Neretvanskog PO kreće dalje pravcem Ljubeć, Rotnji Dolac, Poljanica te odatle napada pravcem jugoistoka, obuhvatno ispod grebena Miovija, sve do kraja mjesta. Ovu četu predvodit će drug Andrija Glavina, oficir na raspoloženju pri štabu Grupe. On i štab Makarskog PO, prije nego se raziđu na položaju Gradina, imaju se usmeno sporazumjeti o samom napadu, koordinaciji snaga itd.

3 – Imotski PO ima zadatak postavljanja i osiguravanja bočno da neprijatelj ne bi pristizao u pomoć napadnutom garnizonu. Štab Imotskog PO mora polovicu snaga postaviti u zasjedu kod ceste između Kozice i Rašćana u cilju zatvaranja tog pravca. Drugi dio snaga postavlja u zasjedu u mjestu kod ceste između Kozice i Dragljana s istim zadatkom.

4 – Napad treba izvesti u 23 sata iznenadno, koncentrično i odlučno, ne dajući neprijatelju da se snađe i pripremi za obranu. Neprijatelja treba likvidirati ili ako stane bježati tjerati ga sve do izvan mjesta. Znaci raspoznavanja po ključu.

5 – Komoru Neretvanskog PO i ranjenike, kao i Makarskog i Imotskog PO, slati u pravcu Brikve. Ranjenike sa Saranča slati pravcem Begović–Rudelj–Brikva. Ranjenike od Kozice slati pravcem Vlaka–Rudelj–Zubača–Brikva. U istom pravcu slati zarobljenike i ratni plijen.

Po završetku likvidacije neprijateljskog garnizona Neretvanski PO neka krene pravcem Brikva, tu se okupi i čeka daljnja naređenja.

6 – Komore Imotskog i Makarskog PO imaju krenuti s 2. četom Neretvanskog PO preko ceste pravcem Poljanica–Radići–Rudež staje, gdje će čekati svoje snage. Po završetku likvidacije neprijateljskih garnizona Makarski i Imotski PO kreću na sektor Kozičkih Poljica, gdje će djelovati po dobivenim uputama i zadacima.

7 – Napad izvesti svi odredi u određeno vrijeme, a prethodno pripremiti niže rukovodstvo i borce za akciju; samu akciju shvatiti i izvesti ozbiljno i napad mora uspjeti.

Napominjemo da svi dijelovi za obezbjeđenje prekinu telefonske žice kad dođe do prvog sukoba. Ovi dijelovi moraju u momentu napada velikom brzinom postaviti zapreke za kamione i tenkove na cesti.

8 – Štab Grupe nalazit će se kod Begovića, na koti 721, kamo slati sve izvještaje.

9 – Svi će odredi po završetku akcije, bez obzira da li ona uspjela ili ne, izvršiti pokret za izvršenje zadataka predviđenih ovim naređenjem.

Smrt fašizmu – Sloboda narodu!

Za političkog komesara: Ivo Šarić – Komandant: Vlado Viskić (B5/24, 113–115)

ROĐENI – Ričice		Topalušić Matija – Jerko i Iva Dujmović	UMRLI
VJENČANI			Slivno	Ravlić Manda ud. Mate, 83, starost (umrla u Zemunu)
Lokvičići	Mustapić Ivan i Mikulić Mara		Vinjani	Jović Iva–Tomica, 47, upala mjehura

7./8. veljače – Operativni izvještaj štaba Grupe JDO štabu 8. korpusa:

1 – od 2. do 5. 2. vršili smo pokret i koncentraciju snaga, odnosno odreda, na sektor Biokovo poviše Makarske. Cilj nam je bio napad na neprijateljske garnizone Grabovac, Zagvozd, na cesti Vrgorac–veza Split, te potom nadiranje na imotski sektor. U međuvremenu vojnička se situacija izmijenila, a to iz razloga što su neprijateljske snage u garnizonima pojačane. K tome još strahovito nevrijeme i snijeg onemogućilo nam je izvođenje tih akcija. Zbog toga promijenili smo odluku i stvorili plan napada na garnizone Saranč–Kozica na cesti Makarska–veza Vrgorac. – Teren je brdovit (v. sekciju Makarska). Napadalo se s više dominantnih položaja, frontalno i obuhvatno, kako se vidi u priloženoj zapovijesti.

2 – U ovoj akciji sudjelovali su svi odredi i to: Makarski, Imotski i dvije čete Neretvanskog PO. – Ostale dvije čete Neretvanskog PO ostale su na sektoru Brista, Pasičina, Plina (v. kartu Mostar) sa zadatkom djelovanja na tom terenu.

Neprijateljske snage u tim garnizonima bile su iz 118. njemačke divizije, na Saranču 30 vojnika, a u Kozici 50 do 80 vojnika. Imena komandanata ne znamo.

4 – Neprijatelj se nalazio u garnizonima sa zadatkom osiguranja cesta i prometa: Naš cilj je bio udariti i likvidirati te garnizone. U tom slučaju inicijativa je bila u našim rukama jer smo imali uvjete da iznenadimo neprijatelja.

5 – Prilaže se izdata zapovijest za akciju.

6 – Borba je počela 7. 2. (ponedjeljak) u 23 sata.

7 – Tok borbe. Naše snage su se privukle, napale i iznenadile neprijatelja, kod kojega je nastala pometnja. U prvom momentu borbe bili su likvidirani neprijateljski dijelovi za obezbjeđenje (stražari) i tako stvorena mogućnost brze likvidacije samih garnizona. Treća četa NPO, koja je napadala na Saranč, u prvom momentu napada izbacila je neprijatelja iz njegovih baraka i kuće u kojoj je bio smješten. Međutim, u tom pogodnom momentu borci nisu bili odlučni da gone neprijatelja i definitivno likvidiraju garnizon. To je dalo priliku neprijatelju da se snađe i pripremi za otpor. Tada je nastalo pucanje s jedne i s druge strane. Sama borba trajala je sat i po, a njom se nije uspjelo likvidirati neprijatelja. Borba je prestala s tim što su se naši borci povukli i odstupili.

Napad na garnizon Kozica izveden je u isto vrijeme, iznenadno i odlučno. Napominjemo da je iz garnizona bio vani na položaju zbog uzbune i požara u susjednom selu Rašćanima tako da stopostotnog iznenađenja nije moglo biti. Borci MPO i 2. četa NPO likvidirali su stražare, upali u samo mjesto i stali goniti neprijatelja zauzimajući kuću po kuću. Neprijatelj je davao dosta jak otpor iz kuća, boreći se lakim automatskim oružjem i bombama. Mjesto je, nakon oštre borbe koja je trajala jedan i po sat, bilo već zauzeto osim jedne kamene i utvrđene kuće iz koje je neprijatelj davao žilav otpor. Tada je napadnutom garnizonu stigla pomoć s tenkovima i pješadijom, probivši se iz susjednog garnizona Rašćani. Zbog toga su naše snage bile prisiljene na odstupanje, koje su prema zapovijedi i izvršile.

8 – Ishod borbe. U napadu na garnizon Saranč nije izvršen postavljeni zadatak i postignut cilj. Uspjelo se samo iznenaditi neprijatelja i nanijeti mu gubitke od 3 mrtva i više ranjenih.

Jedinice koje su napadale garnizon Kozica izvršile su postavljeni zadatak, iako ne u potpunosti. Ubijeno je 12 neprijateljskih vojnika, ranjeno oko 14, a 1 zarobljen (bivši partizan iz Trogirske brigade, koji se predao u borbi). Ubijeno je i 8 konja i 4 stražarska psa. Zapaljeno: 1 kamion, 5 motocikla, 1 parna mašina za parenje robe i uništene 2 poljske kuhinje. Zaplijenjeno 15 pari čizama i cipela, 7 šinjela, 20 konzervi i 1 ruska puška.

9 – Naši gubici. Na Saranču 3 mrtva i 2 ranjena (dvojica su poginula kad su htjeli izvući ranjenog druga). Na Kozici 2 ranjena i 1 nestao. Ukupno 3 mrtva, 4 ranjena i 2 (?) nestala.

10 – Izgubljene 4 puške, oštećen 1 puškomitraljez, potrošeno 2430 puščanih i mitraljeskih metaka i 600 metaka za strojnicu i 60 ručnih bombi.

11 – U ovoj borbi istakao se Makarski PO kao cjelina te 2. četa Neretvanskog PO. S našim borcima u napadima je sudjelovalo i 5 crvenoarmejaca, koji su pobjegli iz njemačkog zarobljeništva čiji se logor nalazio u Imotskom. Od njih kao pravi junaci pokazali su se drugovi Vanjka i Aran, dok su ostali bili prosječni. Mišljenja smo da bi spomenute trebalo pohvaliti.

12 – 3. četa Neretvanskog PO kao cjelina nije se dobro pokazala, dok su rukovodioci bili prilični. Razlog tome je mlado, novo i silom mobilizirano ljudstvo. – Za kažnjavanje nema nikoga.

Kritika akcije, odnosno operacije. Naše je mišljenje da je akcija bila dobro pripremljena, da su odluke i zapovijedi bile umjesne. Nedostatak i manjkavost naših rukovodilaca je to što oni nisu još izrasli u pravog rukovodioca pak nemaju dovoljno autoriteta i vojničke moći da rukovode svojim borcima. Naša vojska, koja je sastavljena od same pješadije, bila je dobro upotrijebljena, kao i oružje koje se sastojalo od lakog automatskog oružja, pušaka i bombi. Naši niži i viši rukovodioci nisu se još dovoljno snašli i uživjeli u ulozi komandanta, naročito za vrijeme samih akcija. Negdje komandant juriša naprijed, a negdje zamjenik komandira ostaje pozadi. Njima se ukazivalo na tu nepravilnost, ali to još nisu dovoljno otklonili. Stvar je u temperamentu, borbenosti, navici i vojničkom vaspitanju, koje još dovoljno ne posjeduju.

Sadejstvo oružja i jedinica bilo je dobro. Taktički i borbeni postupci naših jedinica bili su u skladu s razvojem situacije na frontu. Pouke i činjenice koje treba izvući iz ove borbe jesu:

– Jedinice kao cjelina vodile su dosad defenzivan način borbe; naglo prijeći na ovakvu vrstu borbe koja odgovara udarnim jedinicama, iako su se za to pripremale vojničkim radom, nije ni bilo očekivati da bi u potpunosti zadovoljile kroz ovaj način borbe. Naročito kad se uzme u obzir prije toga dugi i naporni marš kroz snijeg i vjetar, zamorenost jedinica, puna mjesečina i goli teren.

Imotski PO, koji je bio u zasjedi, nije dovoljno izvršio svoj zadatak. Oni su bez jače borbe napustili svoj položaj i povukli se i tako propustili neprijatelja. Komandant i drugi rukovodioci nisu dorasli za svoju ulogu. Borci nedovoljno borbeni i disciplinirani. Borci iz zasjede, u kojoj je bio komandant, prigodom povlačenja su se raspršili. Prigodom ove akcije konstatiralo se da je najslabija strana Imotskog PO sam komandant, koji je mlad i koji ni izdaleka nije dorastao svojoj funkciji. (B5/24, 219–222)

NB – Imotski PO zimu je proveo u lugarskoj kući iznad Grabovca. – Imotski odred imao 24 borca, Makarski 45, Neretvanski 124, štab Grupe 17 – ukupno 210 partizana na Biokovu. (D19, 269)

Borci IPO (do ožujka imao samo 24 ili 25 boraca): 1. Lubina Marijan, komandant, 2. Odović Milan Priša, zamjenik, 3. Rako Mate, komesar, 4. Tomić Josip, referent saniteta, 5. ? Jakić Ivan Tica, komandir čete, 6. ? ... , zamjenik, 7. ? ...., komesar čete, 8. ? MILAS Nikola, sekretar SKOJ–a, 9. ? ...., vodnik, 10. ? Bačić ..., desetar (v. 9.3.44), 11. ? ..., desetar, 12. ? Zec Orlović Ivan (v. 1.1.44), 13. ... ? Zec Orlović Ivan (v. 1.1.44), 14. ? Mustapić Danijel (v. 10.1.44), 15. ? Rupčić Ivan (v. 21.1.44), 16. ? Milić Ivan (v. 27.1.44), 17. ? Kutleša Mate). 18. ? Sabljić Marko )– (v. siječanj 44), 19. ? Pruže Mate ), 20. ? ..., 21. ? Lovrinčević Ante (v. veljača 44), 22. ? Knezović Nikola (v. 11.2.44), 23. ? Lončar Milan (v. 1.3.44), 24. ?, 25.

7. ožujka, utorak – 1067. dan rata

UMRLI

Župa

Pavlinović Mara Matina, 5 mjeseci, prehlada (dijete rođeno u Krstaticama)

7. travnja, Veliki petak – 1098. dan rata / Titova depeša Hebrangu: Ispravite odmah ovu parolu u vašem listu »Žena u borbi«: »Živjela slobodna i ujedinjena Hrvatska u bratskoj federativnoj zajednici sa slobodnom Srbijom i slobodnom Slovenijom!« Ovo je naprosto nevjerojatno kako ste mogli propustiti da tako ne pazite na ostale narode i da izostavite riječ Jugoslavija. Po našem dubokom uvjerenju to nije slučajno već je u skladu s vašom linijom, koja može imati katastrofalne posljedice ako se odmah ne ispravi po najvažnijim pitanjima. (G4, 1067)

Racija na području Podbablja. (?)

ROĐENI		Slivno	Lozina Neda – Mirko i Cvita Nogalo
Lokvičići	Strinić Petar – Mate i Ruža Bašić	UMRLI
Lovreć	Šimundić Josip–Ivan – Marijan i Anđa Petričević	Imotski	Bošković Karmen Nikolin, 65, kap
Poljica	Popić Ljubica (…18.6.44) – Ivan i Jela Gabelica		Zen r. Anić Kata, 58, otrovanje kože
	Ujević Iva (…5.7.45) – Stipan i Jela Kujundžić	Proložac	Lozo Ivan Antin, 1, naravna smrt
Runovići	Babić Daniel – Ivan i Mara Babić		Radeljić Ana Ilijina, 2 dana, – (MKR)

7.–8. travnja – Ivan Krištić Bak, član KK KPH Imotski, dobio zadatak da obiđe općine Kamenmost i Imotski. Nakon što je održao sastanke u Drumu, Ivanbegovini, Grubinama i Šumetu, prebacio se u Proložac Donji da se tamo sastane s rukovodiocima sela. Navečer je stigla poruka da su ustaše i Nijemci krenuli u Proložac vršiti raciju, što se ujutro i obistinilo pa se on pokušao izvući od Popadića kuća prema Šumetu. Da zavara gonioce, uzeo je na rame nekakve ljestve, a rasklopljenu »parabelu« sakrio ispod ogrtača. Kod Mikulića kuća opazili su ga domaće ustaše, prepoznali i zapucali na nj. Kažu da im je nakon prvih hitaca Bak dobacio da slabo gađaju, na što je jedan ustaša naslonio pušku na plot, nanišanio i pogodio ga. Kasnije su ustaše pucali i u njegov leš. (v. IK 102/75 i MKU 10. travnja)

Navodno, noću 7./8. travnja Bak je – možda uz pomoć brata, koji je bio u Vražjoj diviziji – ilegalno bio u samom Imotskom, gdje je od Dinke Paut uzeo pismo i kožni kaput, što je trebao predati njezinu bratu Đorđu, koji je bio u BPO negdje na Biokovu. (zapis Ivana Poštenjaka; A10)

7. svibnja, nedjelja – 1128. dan rata / Izvještaj štaba Grupe južnodalmatinskih odreda od 12. svibnja: Iz pouzdanih izvora obaviješteni smo da je ustaška komanda u Imotskom dobila iz Zagreba slijedeće naređenje: »Na području Imotski, Makarska, Sinj iskrcalo se 7 engleskih oficira, članova Inteligence servicea, naređuje se da ih se po svaku cienu mora pronaći, u tu svrhu treba poduzeti akcije da se uhvati kojega partizanskog komesara, koji za njih znaju.« (A7)

Prema istom obavještenju, već se poduzimaju mjere, i ustaše koji imaju zadatak da uhvate kojeg partizanskog rukovodioca snabdjeli su se partizanskim kapama i petokrakama. (Saveznička misija došla je na Biokovo 26. travnja.)

ROĐENI –Biorine	Lulić Stjepan – Nikola i Mara Samardžić	VJENČANI – Runovići		Babić Marijan i Bajić Iva (Vojnić, Sinj)
Cista	Kutleša Nediljka – Martin i Mila Šetka	Studenci		Marijanović Mirko (24) i Bekavac Ljuba (22)
Imotski	Slade Anka – Pavao, satnik, i Tonča Petyo	Vinjani		Aračić Mijo i Jović Iva, kum Ante Aračić, fin. preglednik
Krstatice	Gudelj Marija – Ante i Ana Zec	UMRLI
Podosoje	Garac Ante – Jure i Mara Šarić	Imotski	Jažić Ana Ivanova, 5 dana, slabost

Svib – Brdar Ivan Ilijin, 36, domobran, poginuo kod Sanskog Mosta. (F31)

6–7. lipnja – Kroz Imotski prošlo 200 kamiona s ratnim materijalom i oko 20 topova iz pravca Splita prema Čapljini. (v. 20. lipnja)

7. lipnja, srijeda – 1159. dan rata / Jedna desetina 3. čete Makarskog PO izvršila prepad na posadu u Zagvozdu u cilju uznemirivanja. (B5/29, 247)

ROĐENI Imotski	Poštenjak Šimun (…29.7.44) – Konstantin, činovnik u duhanskoj stanici, i Vojna Ivanović	UMRLI Ričice	Parlov Stipan Marijanov, 45, upala pluća
			Parlov Zorka Božina, 1, slaboća
Lokvičići	Mustapić Vlade – Josip i Joza Strinić	Runovići	Škoro Petar Jurin, 23, »bolest, Split« (?)

6.–7. srpnja – U Sarajevu prvaci građanskih stranaka održali sastanak, na kojem se raspravljalo o organiziranju otpora NOVJ izlaženjem jedinstveno, kao Mačekova narodna vojska, pred zapadne saveznike kad se iskrcaju na tlo Jugoslavije.

Sjeverni i sjeveroistočni dio Imotske krajine su pod utjecajem propagande udružene reakcije. (D2, 486)