16. travnja, srijeda – 11. dan rata /
»Dana 16. 4. 1941. u 3 sata poslije podne ušla u Imotski talijanska
vojska s kolonelom Destinom. Ostala u Imotskom do 2. 12. 1942.« Zapisao Marketo
Kolombani (Antonio Destino,[1] colonnello
ili sotocolonnello.)
Ustaše su nastojali
što svečanije dočekati svoje gospodare, talijanske fašiste. Na Kamenu
Mostu je postavljen slavoluk s parolama: »Heil Hitler! Živio Pavelić!
Eviva il Duce!« Nekoliko dana kasnije slavoluk je srušen.[2]
Pavelić imenovao prvu vladu
NDH. Vlada je položila zakletvu pred katoličkim župnikom iz Kustošije
Vilimom Ceceljom, zagrebačkim muftijom Ismetom ef. Muftićem i
evagelističkim biskupskim vikarom u Zagrebu Michaelom Backerom (D14, 55).
Državni brojidbeni
ured tih je dana objavio da NDH zaprema državni teritorij od 100.265 km2,
ima 6,474.331 stanovnika, od toga Hrvata 4,868.831, Srba 1,250.000, Nijemaca
170.000, Mađara 69.000 i Slovenaca 37.000. Izvan Hrvatske, u Srbiji i
Crnoj Gori, živi 280.000 Hrvata, Baranji, Bačkoj i Banatu 118.725,
Kranjskoj i Štajerskoj 18.873, a u različitim zemljama svijeta, pretežno u
prekomorskim, ima 1,925.000 (odnosno, sveukupno izvan NDH živi 2,242.548
Hrvata). (D9, 57)
Kasnije je
Pavelić primio u audijenciju nadbiskupa Stepinca i »zadržao se s njim u
razgovoru pola sata«. Vijest je, međutim, tako sročena da je
ostavljala mjesta nedoumici o više kurtoaznom susretu nego početku
bliskije suradnje. (D9, 65)
U audijenciju kod Pavelića
bili su predstavnici iz Dalmacije (među njima bio i Franjo Sulić iz
Zagvozda), koji su pohitali izraziti sreću zbog nastalih promjena.
Otpozdravljajući im, Pavelić je rekao: »Pozdravite hrvatski Split i
čitavu hrvatsku Dalmaciju, a naročito Imotsku krajinu, kulu hrvatskog
ustaškog pokreta. Kad pođete kući, poručite svima da talijanska
vojska dolazi kao saveznička vojska«. (D19, 50)