G O D I N A   1 9 4 1.

 

 

7. travnja, ponedjeljak – 2. dan rata  /  Centralni komitet K KPJ održao sjednicu u Zagrebu i uputio zahtjev štabu 4. armije da se naoružaju radnici i antifašisti.

Iz »nepoznatih« zrakoplova nad cijelom Hrvatskom bacan letak već poznata sadržaja: »Hrvatski narode! Godine 1918. zaposjela je Srbija na prevaru hrvatske zemlje. Beogradski su vlastodršci od tada do danas na najdrzovitiji način ugnjetavali hrvatski narod, vješali i ubijali hrvatske sinove, a hrvatsku zemlju pljačkali i robili. To zločinačko nasilje bilo je postiglo svoj vrhunac u krvavoj kraljevskoj diktaturi, koja je imala za uvijek zamesti svaki trag hrvatske narodne opstojnosti. Nu, tu je krvavu diktaturu krvavo srušila ustaška borba.[1] Nakon toga je Beograd pokušao ponovnu prevaru te je uoči novoga rata potpisao sramotni sporazum da se zavara hrvatski narod i vanjski svijet te izigra hrvatsko oslobođenje. Nu, ustaški pokret nije zastao već je borbu nastavio do zadnjeg i odlučnog udarca. Ustaška vojska i silne prijateljske vojske stupaju u borbu i nitko ih zaustaviti ne može.

Hrvatski narode! Ustaj i lati se oružja, svrstaj se u bojne redove pod ustašku zastavu, na kojoj su već zapisana slavna djela. Ustaj! Kucnuo je čas, naša će domovina biti slobodna i Nezavisna Država Hrvatska na cijelom hrvatskom povijesnom i narodnom području, a u njoj će čitav hrvatski narod naći svoju slobodu, svoju sreću i blagostanje.« (D9, 29)

U isto vrijeme bacan je i letak naslovljen »Hrvatski vojnici« s proglasom kralja Petra »narodu srpskom, hrvatskom i slovenskom« u kojem se ističe da je kraljevska vlada učinila sve da se očuva mir, ali neprijatelj nije htio mir nego pokorenje. »Nagnan da krvlju braniš svoju slobodu, ti ćeš ju obraniti, kako si je uvijek branio. Kraljevska vlada, koja nije propustila nijednu mjeru za obranu zemlje, bdit će zajedno s narodom da se svuda i s najvećim postignućem učini sve najbolje što se može u toj borbi koja nam je nametnuta. S nadom u Boga i njegovu pravdu, Srbi, Hrvati i Slovenci polaze u ovu borbu svjesni da se radi o njihovoj sudbini, jedinoj i nedjeljivoj. Stoga široke zajednice slobodarskih naroda, koje u ovom času brane ugroženo čovječanstvo, moraju pobijediti. S tom vjerom – naprijed do pobjede! Petar II.« (D9, 30; v. 6.4.)

       Kralj je u Užicu sazvao sjednicu vlade. U odsutnosti generala Simovića, sjednici je predsjedavao Maček, koji odmah po završetku sjednice napušta Užice i vraća se u Zagreb.

 

ROĐENI – Cista

          Podbablje

Madunić Ivan – Nikola i Jaka Pleić

Proložac

Vidak Matija – Marko i Iva Vidak

Erceg Ante – Mate i Mara Trutin

Slivno

Glibota Pavao (?1943) – Ivan i Iva Škoro

 

 

7. svibnja, srijeda – 32. dan rata  /  Pavelić u Tržiču pregovarao s Mussolinijem o granicama i međusobnim odnosima, a u Banja Luci njemački i talijanski predstavnici potpisali sporazum o podjeli teritorija NDH na njemačko i talijansko posadno područje.

ROĐENI –Biorine

Karadža Marija – Ivan i Matija Samardžić

UMRLI – Cista

Vučak r. Kusić Jaka, 91, starost

             Zagvozd

Tomičić Stipe – Nikola i Mila Mucić

       Glavina/PP

Kadijević Danilo Đurin, 26, Zemun, bolnica mil. sestara

 

 

7. lipnja, subota – 63. dan rata  /  Talijanski 6. armijski korpus izvješćuje da su na području Lovreć (zapadno od Imotskoga) hrvatski oružnici izvršili mnoga hapšenja među pripadnicima »četničke« organizacije. (B2/1, 459) Nije jasno na što bi se ovo trebalo odnositi, jer na tom području uopće nema pravoslavnih žitelja.

 

ROĐENI – Lokvičići

Dragun Nediljka (29.8.41) – Nikola i Milenka Strinić

Runovići

Babić Ivan – Luka i Zorka Bitanga

Medovdolac

Brstilo Mijo (20.7.43) – Frano i Matija Čagalj

Zagvozd

Buljubašić Danica – Josip i Manda Pruže

VJENČANI  –  Runovići

Čale Josip i Kuštra Iva

UMRLI – Studenci

Prka Mila Jurina, 2 mjeseca, prehlada

Vodanović Marijan i Marjanović Mara

Zagvozd

Drlje r. Serdarević Ana, 86, starost

 

7. srpnja, ponedjeljak – 93. dan rata  /  Partizanski ustanak u Srbiji.[2]

ROĐENI –Dobranje

Ćubelić Iva – Bariša i ...

Podbablje

Podbablje – Jonjić Nada – Marijan i Mara Jonjić

                Lokvičići

Pezo Mila – Josip i Iva Jurić

Perić Ana (13.9.44) – Stipan i Iva Perić

               Runovići

Šabić Ana (1.11.45) – Marijan i Iva Ljubičić

Zagvozd

Rako Zlatko – Ivan i Mara Gudelj

UMRLI  –  Imotski

Dubravac Ante Stipin, 50, kljenut srca

Slivno

Jukić Mate Antin, 77, starost

Lovreć

Šamija Mijo Josipov, 35, »crivna operacija«

Ravlić Ante Markov, 48, – (NU)

 

 

7. kolovoza, četvrtak – 124. dan rata

 

ROĐENI – Lovreć

Šamija Dragica – Ante i Tomica Šamija

UMRLI – Lovreć

Katić Luka Matin, 72, rak

Slivno

Grepo Ljubo – Petar i Kata Grepo

Podbablje

Gudelj Danica Josipova, 1, anđina

Lozina Ana – Jure i Iva Marinić

Proložac

Buće Češljar Anica, 82, starost

 

7. rujna, nedjelja – 155. dan rata  /  Talijanska 2. armata (armija) potpuno preuzela vlast nad razvojačenim područjem.

       Na osnovi zaključaka sa sastanka održanog krajem kolovoza, vojne snage NDH u drugoj zoni potpadaju pod talijansku komandu i ne mogu se povećavati nego samo smanjivati, a oružništvo će obavljati službu zajedno s karabinjerima. Ustaške pak organizacije na tom području moraju predati oružje, što je stvarno značilo prestanak njihove djelatnosti. Vlada NDH izdala je saopćenje o novoj situaciji koja je bila očigledna kapitulacija. U njemu je istaknuto da je 7. rujna »stupio na snagu izvanredni vojnički sustav na obalnom području od Ogulina do Mostara pod upravom zapovjednika 2. armije generala Ambrosija«. (D7, 241-242)

       »Dok se potpis Rimskih ugovora moglo razumjeti, ali ne i opravdati, – piše Ivo Rojnica, – kapitulacija od 7. rujna nije nam bila shvatljiva niti smo je mogli opravdati. Kad su potpisani Rimski ugovori, Hrvatska nije imala ni svoje vojske ni organizacije; granice su bile otvorene. Sve se to moglo uzeti kao olakšavajuće okolnosti. Naprotiv, nije bilo moguće shvatiti zašto je Poglavnik kapitulirao 7. rujna 1941. udovoljivši talijanskim zahtjevima. Toga dana je bila pokopana Hrvatska Država. Tu je započela tragedija koja je završila kod Bleiburga i u “kolonama smrti”. Do 7. rujna imali smo državu i vlast, a poslije je nastupila njezina agonija. To je neoprostiv propust koliko Poglavnika toliko ustaškog vodstva skupa s ministrima.« (D16, 113)

 

ROĐENI

Proložac

Katavić Petar – Mijo i Anđa Katavić

Aržano

Kotarac Anica – Ivan i Iva Krolo

Studenci

Meštrović Nedjeljko – Josip i Mara Bilić

Biorine

Tokić Marko‑Nedjeljko (1946) – Marijan i Stana Živanović

Zagvozd

Drlje Ante – Ivan i Antica Stanić

Lovreć

Olujić Karmela – Frano i Marica Čikeš

UMRLI

Poljica

Kujundžić Nedjeljko – Stjepan i Nedjeljka Kujundžić

Imotski

Katanušić Ana ud. Marijana, 59, rak

 

7. listopada, utorak – 185. dan rata

 

ROĐENI –Imotski

Jerković Darinka – dr. Ante, odvjetnik, i Katica Bego

Ričice

Lukić Zvonimir (23.10.42) – Luka i Pava Knežević

                Lovreć

Dumančić Ante – Marijan i Iva Dumančić

Roso Luka – Jerko i Mara Knežević

        Medovdolac

Matković Toma – Milan i Ana Matković

UMRLI

          Podbablje

Jonjić Nada – Mate i Ana Jonjić

Cista

Mustapić r. Madunić Iva, 65, sušica

 

 

7. studenoga, petak –216. dan rata (24‑godišnjica Oktobarske revolucije)

 

ROĐENI – Imotski

Brečić Anka – Mijo i Ana Brečić

Runovići

Jukić Veronika (16.12.45) – Marko i Manda Todorić

            Podbablje

Ćapin Milan (1.10.42) – Marko i Ana Ćapin

UMRLI

             Proložac

Raič Zvonimir – Ivan i Iva Raič

Lovreć

Bošnjak Slavko Ivanov, 21, prehlada

 

 

7. prosinca, nedjelja – 246. dan rata  /   Japanci napali Pearl Harbour te objavili rat SAD i Velikoj Britaniji.

 

ROĐENI – Ričice

Petričević Anica (12.2.42) – Jozo Lažeta i Ljuba Petričević

Svib

Čondić-Begov Nedjeljko – Luka i ...

Slivno

Anić Jozo – Marijan i Zorka Ravlić

Zagvozd

Dedić Nediljka (20.12.41) – Josip i Iva

VJENČANI

UMRLI – Aržano

Jurčević Nedjeljko‑Branko Stipanov, 11 mjeseci, – (MKR)

Poljica

Kujundžić Karmela Vladimirova, 5 mjeseci, prehlada

Podbablje

Đuzel Stipe (Vinjani) i Ćapin Iva

Vinjani

Topić Mara ž. Petrova, 75, zaduha

Lovreć – Kršten Dinko Milinović Marijanov, a kumovao mu Martin Gotovac (žandar / oružnik).

 

 

Dogadjaji vezani uz nepoznate datume kroz cijelu 1941.

?

Biorine – Jurišić Bože Marijanov, 46, ugostitelj u Beogradu, uhićen i strijeljan u Batajnici.(F31)

Cista – Dajak Ante Ivanov, 22, domobrank, nestao u Banja Luci.

    Vučak Bože Dujmov, 28, ubili ga četnici kod Beograda.

Crnogorci/PP – Svrdlin Danilo Nikolin, 30, uhapsili ga Nijemci i odveli u logor Mathauzen gdje je ubijen (ŽFT)

Imotski – Bulić Ivan Stipanov, 31, apsolvent farmacije, domobran časnik, nestao u Vidrićima na Romaniji (F31)

       ? Bulić Stipan-Kruno Ivanov, 48, apotekar, ubijen od četnika u Višegradu

Krstatice – Zec Kruševac Božo Lukin, 22, domobran, poginuo.

Lovreć – Šimundić Božo-Nikola Nikolin, 29, riznićar, poginuo od četnika u Višegradu.

Poljica – ? Kujundžić Ivan (Iko) Petrov (Ćićilo), 31, domobran, poginuo u Nevesinju  41. ili 44. (F31)

Slivno – Vrdoljak Milan Jakovljev, 22, domobran, poginuo kod Sarajeva. (F31)

Vinjani  – Janjiš Ruža Jozina, 24, stradala i pokopana u Imotskom. (F31)

        Lončar Mijo Mijin, – , Crikvenica (? poginuo)

 

 



[1] Nejasno je na što se ovo odnosi, vjerojatno na ubojstvo kralja Aleksandra.

[2] Govorilo se da je u tome sudjelovao i Mate Ujević, narodni heroj i nosilac Partizanske spomenice 1941. Evo što on sâm piše o tome: »Ja sam iz Imotskoga otišao u užički kraj i u moravičkom srezu uključio se u pripreme za oružani ustanak, a kad je on počeo, u kolovozu 1941. otišao sam u partizane.« (L3, 165/77)