G O D I N A   1 9 4 2.

7. siječnja, srijeda – 277. dan rata

ROĐENI – Aržano		Dujmić Slavka – Mate i Iva Kiso	Slivno		Radalj Bože – Petar i Manda Kustura
Proložac		Grabovac Nikola – Jure i Ljuba Kokić Lasić Marija – Ante i Andrijana Lasić	Studenci		Bilić Josip – Petar i Marija Bilić
			VJENČANI
Runovići		Šabić Ivan (…8.1.42) – Ivan i Anđa Brečić	Slivno			Šimunović Ivan i Zeljko Mara
UMRLI				Zagvozd			Drlje Grgo Josipov, 87, prehlada Mušura Iva Jakovljeva, 4 dana, slaboća Prodan Josip Markov, 86, upala pluća
Krstatice	Ivanović Mladenko Jurin, 5 dana, prirođena slabost
Lokvičići	Mamić Stjepan Josipov, 84, starost i slabost

7. veljače, subota – 308. dan rata  /  U izvješću Velike župe Bribir i Sidraga sa sjedištem u Kninu stoji da »prema ovoj Župi obćenito se osjeća nadiranje i infiltriranje komunista i oružanih komunističkih grupa. Tako su se pojavile brojne komunističke skupine Hrvata-katolika na Svilaji i Dinari koji bježe čak iz okolice Makarske, Vrgorca, Imotske krajine jer neće da se odazivaju pozivu vojnih vlasti. (B2/2, 871 – Nije jasno na što se ovo odnosi, jer takvih »skupina Hrvata-katolika« iz Imotske krajine uopće nije bilo.)

ROĐENI			Krstatice		Gudelj Iva-Ljubica (…13.2.42)         )_  Ivan i Iva Gudelj Mirjana-Ružica (…20.2.42)   )      Gudelj
Cista	Klarić Ivan – Mirko i Ljuba Burazin
Imotski	Mršić Ante (…2.5.42) – Ivan i Anđa Mršić		Ričice		Knežević Miro (…8.3.42) – Jozo i Anđa Kilić
UMRLI – Imotski		Brečić Ana ud. Krste, 72, zaduha Žažabac-Pavlović Mate Matin, 78, gripa		Krstatice		Budalić Vjekoslav Vicin, 4 mjeseca, prehlada
				Proložac		Petričević Božo Jakovljev, 38, tbc

Svib – Čondić Cvijić Mijo Matin, 29, domobran, poginuo na Romaniji  (F31)

Na Perića Brigu kršten Petar Perić Cvitanov, a kumovi su mu bili Ivan Rako, ustaški poručnik, Ivan Marijanović, ustaški dočastnik, Jure Zovko (sva trojica emigranti), te Mirko Patrlj i Kata Perić

7. ožujka, subota – 336. dan rata  /  Oružničkoj postaji u Drnišu naređeno je da izvrši premetačinu kod učitelja u Trbounju Ivana Leke. Nađeno je letaka i drugih stvari komunističkog sadržaja. Oružnici su ga uhitili i predali talijanskim karabinjerima. (Leko je bio tada sekretar Mjesnog komiteta KPH za Drniš. Najprije je zatvoren u Drnišu i Šibeniku, zatim interniran na otočiću Ošjaku kod Preka. (B2/2, 920-921)

ROĐENI			Podbablje		Buljan Tonka – Mate i Mila Gabelica
Lokvičići	Dragun Josip – Jozo i Lucija Rupčić		Rašćani		Erceg Ante-Veselko – Jure i Darinka Erceg
UMRLI – Grabovac		Dundić Matej Matin, 14 dana, prehlada		Ričice		Pušić Mijo Antin, 30, upala mozga
Proložac		Lasić Ana Josipova, 28, Split, »meningitis«		Runovići		Gudelj-Nadarević Mate Josipov, 79, starost
		Zec Ivan Filipov, 80, staračka iznemoglost		Vinjani		Juroš Luca Ivina, 1, prehlada

7. travnja, utorak – 367. dan rata  /  Izvještaj Stjepana Gažija (iz Ženeve). »Broj ustaša u bojnim formacijama je oko 6.000 u Zagrebu te oko 10.000 u Bosni. Uz onih 1.500 s Lipara i Njemačke, koji su došli poslije rata, ostali su regrutovani po hercegovačkim fratrima u Hercegovini i Imotskom, te nešto Ličana.« (D3, 53)

ROĐENI  - Vinjani		Župić Vjekoslav – Ante i Iva Bušić	Proložac	Dogan Ivan Franin, 22, Dubrovnik, fractura cranii, contusio cerebri, prema izvještaju Državne bolnice u Dubrovniku
UMRLI
Lokvičići	Knezović Marko Nikolin, 73, starost i slabost

16. travnja, četvrtak – 376. dan rata  /  Glavni stan Poglavnika (GSP) donio Odredbu za postupak prigodom podhvata (akcija) za čišćenje pobunjeničkih područja:

U svrhu skladnog postupanja pri osnivanju i izvršenju podhvata (akcija) za čišćenje pobunjeničkih područja, a posebno glede postupanja s pučanstvom i njegovom imovinom na ovim područjima, u svim budućim operacijama vojne prirode, bilo gdje i bilo kada se one vršile, zapovijedam:

1) Domobranske i ustaške jedinice, koje izvršavaju određene im zadaće operativnog i taktičkog značaja, nemaju osim ove službe nikakvi drugu službu vršiti ili za istu upotrebiti, kao npr. za prevoz pronađenih materijalnih dobara ili njihovo sabiranje i tome slično, tj. zadaće koje imaju vršiti etapne jedinice, građanske vlasti ili oružništvo.

2) Nitko nije ovlašten na svoju ruku poduzimati bilo kakav podhvat (akciju), koji nije utemeljen na odredbama GSP, osim u slučajevima odbijanja iznenadnog protivničkog napadaja ili ugušivanja nemira odnosno pobuna, dakle u slučajevima koji traže bezodvlačno inicijativno djelovanje. U takvim slučajevima ima se smjesta obavijestiti neposredno pretpostavljeno zapovjedništvo te sve vojne, ustaške i građanske oblasti na tom području da se time uspostavi potpuni sklad u radu svih oblasti kao i Savezničke vojne vlasti koje se, možda, u susjedstvu nalaze.

3) U svakom podhvatu, koji na nekom području bude završen, treba uvijek, bezuvjetno, pravodobno i u potrebnom opsegu obavijestiti i susjedne oblasti (domobranske, ustaške, oružničke) da se izbjegnu eventualni sukobi vlastitih snaga, koji su se već događali zbog neobaviještenosti.

4) Načelno prije svakog podhvata treba pučanstvo na najpogodniji način pozvati da se vrati svojim kućama, redovitom životu i zajamčiti mu zakonitu zaštitu te sigurnost života i imetka.

5) U toku podhvata (akcija) imaju se žene i djeca poštedjeti i ostaviti kod kuća, odnosno uputiti kućama ako se zateknu izvan njih.

6) Muškarce, koji se zateknu kod kuća bez oružja i koji ne pruže otpor, načelno također ostavljati na miru, a oružništvo će ih uzeti u očevidnost, staviti pod strogi nadzor i između njih odrediti taoce koji će biti odgovorni za držanje dotičnih naselja u kojima oni žive. – U očito nemirnim krajevima ima oružništvo organizirati dnevno prijavljivanje pojedinih talaca kod oružničkih postaja, a u noći vršiti pregled jesu li dotični kod kuće.

7) Muškarce, koji se odupru oružjem ili zateknu bez oružja ali u sastavu, dotično zajedničkom djelovanju s odmetnicima koji daju oružani otpor, bezobzirno treba uništiti. – Muškarce, koji budu zarobljeni i koji spadaju među odmetnike jer nisu kod kuće, treba predati građanskim oblastima radi upute u koncentracione logore poslije nego budu zapisnički saslušani. – Sve zarobljene značajnije osobe, kao vođe, zapovjednike, starješine itd. treba prethodno u stožeru dotične postrojbe preslušati, njihove iskaze iskoristiti, zatim ih od ostalog pučanstva izolirati i pod jakom pratnjom odpremiti u uze najbližeg suda i staviti pod prijeki sud, koji im ima u roku od 24 sata donijeti osudu.

8) Kuće po selima i seljačka imanja ne smiju se oštetiti jer su državno dobro.

9) Zaseoke i usamljene kuće, koje pobunjenicima mogu služiti za otpor ili nastambu, treba uništiti, odnosno porušiti i građu iskoristiti. – Kako će se u pojedinom konkretnom slučaju postupati, odlučuje zapovjednik jedinice u čijem pojasu djelovanja bude ovakvih zgrada. Zapovjednik snosi i punu zakonsku odgovornost (moralno i materijalno) ta svoju odluku.

10) Na području koje u toku jednog podhvata bude prečišćeno od pobunjenika, treba odmah uspostaviti državnu vlast i pristupiti žurnom popravku željezničkih pruga, cesta, poštanskih, brzojavnih i brzoglasnih uređaja, autobusnog prometa. To treba unaprijed sve utanačiti s organima mjerodavnih ministarstava.

11) U svrhu uspostavljanja redarstvenih oblasti i upravljanja redarstvenom službom na očišćenom području, treba se obraćati pravodobno mjerodavnim organima ravnateljstva za javni red i sigurnost.

12) Poslije završenog podhvata (akcije) dalje čišćenje na zauzetom području vršit će oružništvo koje se ima za ovu svrhu pravodobno pripremiti.

13) Za vrijeme podhvata (akcija) zabranjuje se svim častnicima, dočastnicima, domobranima, ustašama i uopće svim državnim organima uživanje alkoholnih pića, a oružničkim postrojbama treba davati što češće topli čaj ili kavu gdje god to bude moguće.

14) Zabranjuje se svaka samovoljna štetna djelatnost, kao ubijanje, pljačka, krađa, palež i ino uništavanje imovine. Tko god se u tom pogledu ogriješi ima biti stavljen pred prijeki sud i najstrože kažnjen. – Pretpostavljeni će svoje potčinjene u tom pogledu prije početka svakog podhvata posebno upozoriti i podučiti, a za vrijeme podhvata trajno na njih paziti jer će biti suodgovorni za svaki prestup u gornjem smislu. – Radi toga je potrebno da se o ovome dnevno poučavaju domobrani, ustaše i oružnici (milicioneri).

15) Organima državnih oblasti koje vrše bilo kakvu djelatnost u zahvatu vojnih operacija, a ne mogu se sami na terenu hraniti, treba omogućiti da dobiju vojničku hranu, što će se poslije akcije obračunati s njihovim pretpostavljenima (npr. organima oružništva, organima za popravak željeznice, brzojavnih i brzoglasnih uređaja itd.).

16) Svi podhvati (akcije) imaju se najstrože provoditi. Zbog toga se čete ne smiju zadržavati niti odvajati pojedine dijelove za poslove koji nisu čisto bojne naravi.

17) Čim koje područje bude očišćeno, GSP obavijestit će o tom sva mjerodavna ministarstva, koja će najžurnije u svom djelokrugu poduzeti sve što je potrebno za normalizaciju života na dotičnom području.

18) Ovim odredbama, koje stupaju odmah na snagu, stavljaju se izvan snage sve do sada izdate zapovijedi (naputci i odredbe) u pogledu postupanja s pučanstvom i njegovim imetkom prigodom podhvata za čišćenje područja. (D9, 293-295)

ROĐENI		UMRLI – Cista	Madunić Živko Stipanov, 19, tbc
Cista	Mandarić Darinka (…6.7.42) – Ivan i Lucija Kegalj	Podbablje	Kujundžić Ruža Ivanova, 2 mjeseca, slaboća

17. travnja, petak – 377. dan rata  /  Sredinom travnja došla je poruka iz Mosora od Pavla Loze da Markan Turić, Ante Šućur i Juko Bilić odmah dođu u Mosor. Veza je bio Mirko Pivčević u Gatima. Bilić i Šućur su krenuli za Gata, a Turić nije pošao izgovarajući se da je bolestan. Međutim, stigli su baš u najvećem jeku talijanske ofenzive i veza se s partizanima nije mogla uspostaviti. (D2, 123)

ROĐENI – Cista	Mandarić Mara – Marijan i Mila Vukušić	UMRLI
Dobranje	Vuletić Juraj – Ivan i ... (KD)	Biorine	Živanović Nedjeljka Šimunova, 5, živčana bolest
Lokvičići	Knezović Ante – Nikola i Mara Rupčić	Dobranje	Čubelić Nediljko Mijin, 3, prirođena slabost
Proložac	Meter Mirjana – Vjekoslav i Danica Tolić	Vinjani	Jović Ana, 40, apoplexia
Župa	Bikić Jurka (…18.4.42) – Jure i Iva Lizatović		Topić Ivan Benediktov, 11, pleuritis

18. travnja, subota – 378. dan rata  /  Izvješće zapovjedništva Kraljevskih karabinjera Dalmacije: »Od 14. do 18. travnja dva bataljona crnih košulja divizije Bergamo, jedan bataljon 129. pješačkog puka, jedna četa minobacača, jedna mitraljeska četa, dvije baterije u suradnji s artiljerijom divizije Perugia i jedna grupa karabinjera za vršenje odgovarajuće službe vojne policije, pošavši od zone Žrnovnica pristupili su akciji čišćenja u zoni masiva Mosor, gdje je bila naznačena prisutnost jedne jake bande odmetnika.

Tučeni artiljerijom i avijacijom, gonjeni pješadijom, odmetnici su se povlačili i zabarakadirali oko jedne velike pećine, sjedišta njihove komande, tražeći sklonište i u obližnjim pećinama, ali su iz njih bili istjerani pod efikasnim djelovanjem vatre.

Ovoj odlučnoj akciji izbjeglo je samo nekoliko odmetnika; tri uhvaćena smjesta su strijeljani. Neki ranjenici su nađeni sakriveni među stijene i po pukotinama. U sjedištu odmetničke komande nađeni su dokumenti, namirnice i municija. Između ostaloga, nađene su naslage snijega u kojima je sačuvana ogromne količine mesa, koje su zatim prenesene u sjedište štaba Perugia.

Naši gubici: 1 crnokošuljaš mrtav, 1 oficir i 2 crnokošuljaša ranjeni.«[1] (B2/2, 623)

Naš izvještaj, organ Pokrajinskog komiteta KPH pod naslovom Borba partizana s okupatorima i ustašama na Mosoru o tome piše: »Dana 14. travnja Talijani i ustaše u jačini oko 5.000 ljudi izvršili su napad na mosorske partizane. Napad je trajao pet dana. Samo u toku prvog dana okupator je izgubio u mrtvima i ranjenima puna dva kamiona. Ustaše su kriomice pokapali svoje mrtve u selu Docu. Na našoj strani bila su 3 mrtva i 4 ranjena.«

Ovom kratkom izvještaju naknadno je dodano pojašnjenje: »U borbi, koja je trajala do 18. travnja, štab Mosorskog odreda (nazivan i Mosorskom četom), bez ratnog iskustva, nije se snašao. Situaciju je smatrao bezizlaznom pa je donio odluku da se Odred raspusti a borci raziđu, čime su oni stvarno bili prepušteni sami sebi, i mnogi od njih pali su u ruke neprijatelju. Pokrajinski komitet KPH i štab 4. operativne zone, u čijem je rasuđivanju još uvijek bio veoma prisutan dojam prouzrokovan razbijanjem prvih dalmatinskih partizanskih odreda u kolovozu 1941., ocijenili su da je raspuštanje Odreda bilo pogrešno i štetno zbog gubitka ljudi i mogućeg demoralizirajućeg utjecaja na druge partizanske jedinice. Zbog toga je rukovodstvo Odreda predato vojnom sudu, koji je izrekao najstrože kazne. Komandir Ferdo Gazin i zamjenik političkog komesara Roko Peračić osuđeni su na smrt i strijeljani.« (D2/2, 207)

UMRLI		Poljica	Kujundžić Stipan Grgin, 58, kap
Grabovac	Bogdan Bože Jurin, 35, »meningitis»	Župa	Bikić Jurka Jurina, 1 dan, nezrelo rođenje

2. svibnja, subota – 392. dan rata  /  Izvještaj Stjepana Gažija (iz Berna) o prilikama u Hrvatskoj: »Veliki dio "nezavisne kraljevine" okupiran je od talijanskih trupa, koje stalno povećavaju okupiranu zonu. Ako se u obzir uzmu anketirani krajevi, kao i oni dijelovi gdje je stvarna vlast u rukama pobunjenika (gerilaca ili partizana), zatim pasivna rezistencija u preostalim krajevima, nije pretjerano reći da se Pavelićeva vlast ograničava samo na Zagreb. (U engl. prijevodu dopisano: do Trešnjevke.) – Pavelićev režim održava se samo terorom, koji se provodi s krajnim cinizmom i okrutnošću tako da su, kako se kaže, Talijani i Nijemci zabrinuti i ne znaju što će biti od Hrvatske. Gospodarsko stanje je strašno. Hrvatska je danas, što se tiče carinske kontrole, zemlja bez granica jer pogranične vlasti nemaju pravo kontrolirati njemačke i talijanske vojne transporte koji odvoze sve što mogu. Nijemci i Talijani uživaju neograničene privilegije u Hrvatskoj. Svatko s njemačkim ili talijanskim pasošem može postići mnogo više nego hrvatski građanin koji se u svojoj zemlji smatra građaninom drugoga reda. Nedostatak živežnih namirnica je kritičan. U mnogim krajevima vlada stvarna glad. U Dalmaciji 1 kg kukuruza stoji 350 kuna. Koze su rijetkost, a magarci su pojedeni. Građani imaju pravo na 150 g kruha na dan i 100 g masti mjesečno.

Organizacija hrvatske vojske nailazi na velike poteškoće. Seljaci se veoma nerado odazivaju pozivima i često se pridružuju redovima pobunjenika bježeći u šume čim dobiju oružje.

Talijani drže u Hrvatskoj oko 180.000 vojnika podijeljenih u dvije armije. Osim redovne vojske ima i dosta fašističke milicije (crne košulje). U samom Zagrebu ima ih dva bataljona s oznakom M (Mussolinijeva garda). Oni su poslani da čuvaju talijansko poslanstvo. Hrvatska vlada dužna je da za uzdržavanje okupacijskih snaga plaća 250 milijuna kuna mjesečno.

Temeljna je talijanska politika na okupiranom području da se napravi što više smutnje i različite strane gurnu jednu protiv druge, bez izuzetka. Iz tih razloga oni pomažu ustaše protiv gerilaca, gerilce protiv ustaša (?!), Hrvate protiv Srba, ove opet protiv Hrvata, itd. Korupcija u talijanskoj vojsci je ogromna. Oficiri trguju čime god mogu. Strašno se boje ruske fronte i spremni su učiniti sve da izbjegnu odlazak tamo.

Crkva u Hrvatskoj – U početku ustaškog dolaska na vlast mnogi su svećenici i redovnici bili čak mnogo krvožedniji nego same ustaše. Ovaj terorizam svećenika dostigao je takve dimenzije da je postojala opasnost da političko djelovanje bude zaodjeveno vjerskim fanatizmom i Vatikan je zabranio takvu aktivnost svećenika i njihove akcije prosudio kao kriminal.

U svemu tome nadbiskup Stepinac ponaša se dostojno. On nikada nije sudjelovao u ovoj djelatnosti nižeg klera i to se provodilo protiv njegove volje.« (D3, 61-63)

ROĐENI			Ričice		Pavić Fabijan (…14.5.42) – Ivan i Jela Bekavac
Dobranje	Ćubelić Mila – Marijan i ... (KD)				Tavra Tereza – Jakov i Mara Lekić
Podbablje	Znaor Danica – Petar i Matija Antunović		VJENČANI
Runovići	Mrkonjić Ante – Marijan i Mara Lešina		Runovići		Šabić Jure i Todorić Mara
UMRLI – Dobranje		Milardović-Ivanković Jure Stipanov, 87, starost		Imotski		Jažić Jure Nikolin, 92, staračka iznemoglost
Krstatice		Blažević r. Zec Luca, 80, staračka iznemoglost				Mršić Ante Ivanov, 3 mjeseca,  »slabo rođeno»

7. svibnja, četvrtak – 397. dan rata

ROĐENI  – Aržano	Jurčević Miroslava – Marko i Janja Brekalo-Dračević	UMRLI
Podbablje	Milas Mara – Stipan i Ana Jonjić	Lovreć	Batinić Marijan Josipov, 32, phthisis (tbc)
	Vujević Marija – Jure i Ana Lončar	Postanje/PP	Stanić r. Radović Anđa, 43, upala pluća

---

[1] Talijani uopće ne spominju ni Marijanovićeve dobrovoljce ni domobrane.